Osnovna škola Ivana Mažuranića Zagreb

19. ožujka, u 19 h iz crkve svetoga Mihaela u Dubravi odjekivali su dječji glasovi pjesme: „ Josipe, o oče sveti“. Učenici  naše škole ( sadašnji i bivši), njihovi prijatelji, roditelji i učitelji,  uveličali su euharistijsko slavlje na svetkovinu Svetoga  Josipa. 

Naši osmaši, krizmanici, predvodili su pobožnost križnoga puta prije svete mise. Poseban ugođaj svečanosti na misi dao je naš školski pjevački zbor pod vodstvom prof. Brezarić, koji je svakom pjesmom srdačno zahvaljivao  Ocu nebeskom i  Isusovom zemaljskom ocu, svetom Josipu, za primljene milosti.  Svi Mažuranci: ministranti, čitači, pjevači, tihi molitelji i glasni sudionici, bez razlike, svojevoljno su sudjelovali na duhovnoj „josipovskoj“ obnovi, ali i predstavljanju naše škole kao mjesta gdje se njeguju  takve odgojne vrijednosti.

Duhovna obnova je započela već početkom ožujka, mjeseca posvećenog svetome Josipu.  Na početku i na kraju svakog vjeronaučnog susreta pjevali smo pjesme i  molili molitve svetome Josipu: za naše obitelji, očeve, djecu, mlade, nezaposlene, domovinu, itd. Ta obnova doživjela je svoj vrhunac, kako i priliči, kod euharistijskog stola, oko kojeg smo se okupili na njegovu svetkovinu u našoj župnoj crkvi.

Svoje oduševljenje što smo došli u tako velikom broju nije krio župnik fra Branko koji je rekao: „Svaki svećenik je sretan kad mu je crkva na svetoj misi ovako puna! Sretan sam i ja, dragi učenici, što ste i vi večeras ovako napunili ovu crkvu i želja mi je da to prijeđe u tradiciju te da svake godine na ovaj način uveličate slavlje svetoga Josipa u našoj župi!“ Župnik je zahvalio djeci, roditeljima, učiteljima i ravnateljici škole na uloženom trudu oko oživljavanja pomalo zaboravljene činjenice da je sveti Josip prije više od 300 godina izabran za zaštitnika našega naroda i domovine.

Naša želja bila je osvijestiti učenike i sredinu u kojoj živimo da je 1687. godine Hrvatski sabor jednoglasnom odlukom izabrao svetoga Josipa za zaštitnika hrvatskoga naroda i domovine. Na to nas je potaknula činjenica da naša djeca, pa i odrasli Hrvati, znaju da je sveti Patrik zaštitnike Irske, a da istovremeno ne znaju tko je zaštitnik Hrvatske. Naravno, to nije isključivo naša odgovornost. Do tako velike propagande Svetoga Patrika došlo je zahvaljujući trgovinskome miljeu, kao i kada je riječ o Svetome Valentinu.

Možda je ovo samo jedan mali početak nečega što će i druge društvene i vjerske zajednice prepoznati kao potrebno,  ali i korisno, kako u intelektualnom, tako i u duhovnom smislu. Vjerujemo da upravo sada, u vrijeme teške moralne, nacionalne  i ekonomske krize, hrvatski narod treba zagovor svoga zaštitnika, svetoga Josipa - brižnog oca, svesrdnog molitelja, predanog i poštenog radnika i odgovornog poglavara obitelji.

Antica Terze, vjeroučiteljica