preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivana Mažuranića Zagreb

Login
HIMNA ŠKOLE

IVAN MAŽURANIĆ

Tražilica
Prevoditelj
    
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

OGLASNA PLOČA
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Korisno

 

Anketa
Da li vam se sviđa web stranica naše škole?




IZDVOJENO

RODITELJI PRIČAJU PRIČE

POSJETITE...

      

HRABRI TELEFON

       

Brojač posjeta
Ispis statistike od 25. 1. 2012.

Ukupno: 499828
Danas: 1

Free counters!

HRVATSKI JEZIK

INFOGAMER NA ZAGREBAČKOM VELESAJMU

 

Što je to zapravo InfoGamer?

InfoGamer  je gamerski sajam koji se svake godine održava na Zagrebačkom velesajmu na kraju studenoga. Na taj sajam dolaze poznati developeri i start up tvrtke koje su tek počele s

proizvodnjom igara. Također, tamo dolaze youtuberi koji imaju svoju pozornicu s  koje dijele

poklone i pričaju. Ovo je već sedmi sajam po redu koji se održao u 8 paviljona na Zagrebačkom velesajmu.

Ulaznice

Jednodnevna - 50kn

Za sve dane(5) -  100kn

VIP ulaznica - omogućava ulazak u posebne VIP prostorije, neograničen ulazak na sajam, besplatna pića i poklon vrećicu

Sadržaji 8 paviljona

U 10 ujutro sajam je započeo.

Kada smo došli, svoju kartu smo morali zamijeniti narukvicom koja se ne može skinuti što je za neke problem zbog drugih obaveza. Prvog dana nikad nije velika gužva jer je radni dan. U prvom paviljonu, tzv. glavnom paviljonu, bila je glavna pozornica gdje su bili givavey-i,  svakih sat vremena dijelili su razne poklone, npr. tipkovnice, miševe, slušalice...

Tamo je bio dio playstationa za VR i igranje trkaćih igara na playstationu.

Pored je bio dio u kojem je bio Call of dutty black ops 4 za kojeg je stalno bio red za igranje pa se nismo uspjeli ugurati.

Jedan od paviljona imao je samo štandove na kojima se moglo svašta kupiti i to po sniženim, sajamskim cijenama.

Svi ostali paviljoni sadržavali su različite gaming konzole i igre.

U paviljonima su se nalazili i indie game developeri (tvrkte koje su tek počele s proizvodnjom igara) koji su demonstrirali svoje igre.

Također je bilo turnira u fortnite-u , owerwqtch-u i još nekoliko igara.

                                                                                           Karlo Števinović, 8.b


LEKTIRA: Stjepan Tomaš, Mali ratni dnevnik

8. 10. 2018.

Djevojčica Cvijeta živi u Osijeku sa svojim roditeljima. Cvijetini roditelji svakodnevno odlaze na posao dok Cvijeta ostaje kod kuće slušajući radio. Cvijeta ne može ići u školu jer je njezinu školu i cijelu domovinu zahvatio rat. Cvijeta se ne može družiti sa svojim prijateljicama preko tjedna, nego samo vikendima putem pisama i telefona. Cvijeta dane provodi slušajući „radio-školu“ i čitajući Glas Slavonije. Za vrijeme granatiranja, raketiranja i bombardiranja, to jest uzbune, odlazi u podrum zajedno sa susjedima. Za vrijeme granatiranja poginula je djevojčica iz 6.b, Ivana Vujić. Stradali su i njezini roditelji. Nitko nije mogao na sahranu. Shvatio sam da rat nije ljudima uzeo samo djetinjstvo, nego i dostojanstvo. Kroz Cvijetine zapise shvatio sam da je rat počeo zahvaćati sve više gradova i da je situacija ozbiljna. Vijesti na radiju su sve kraće, sve češće spavaju u podrumu u kojemu je hladno i vlažno, struje nema po dva dana, ne idu u crkvu. Cvijeta se boji vijesti iz Vukovara, grada u koji se više nije moglo ući. Cvijetin otac hrabri i uveseljava svoju obitelj. Cvijeta moli Boga da sve što se događa bude samo san. Izmišlja svoje molitve, razgovara s Bogom. U noćima bez struje, Cvijeta je izmislila svoju igru: Prodavaonica bez snova. To joj pomaže da zaspi.

Srušene škole, odbjegli profesori, barikade, strah, bombe krmače od 250 kilograma, život u mraku, gardisti, mirni dani koji su bili najgori, djetinjstvo zasuto granatama. Sve sam si ove riječi pokušavao objasniti. Teško, neobjašnjivo.

Cvijeta je napisala da joj je najgori od svega nestanak struje. Slažem se s njom. Rat je grad bez svjetla, autobusa i tramvaja, srušene kuće, zatvorene trgovine, polomljeno drveće.

 

9. 10 2018.

Cvijeti nedostaje škola, prijatelji, zrak, sunce, igra. Čita naslove i podnaslove, pregledava fotografije, zbraja osmrtnice i brine o mačkama. Pita se hoće li se pisati pjesme o poginulima u Hrvatskoj i hoće li stradavanje ljudi ostati negdje zabilježeno. Ne mogu zamisliti život kao Cvijetin. Sigurno bih bio potišten i ustrašen hoće li kuća u kojoj živim biti bombardirana. Ne bi bilo pošteno da mi netko, bez razloga, uzme odlazak u školu, treninge, dvorište, struju, igru, kino, prijatelje. Razmišljajući o Cvijetinoj misli „Što mi se više smanjuje obzor, domovina je u meni sve veća“, počinjem razumjeti kako se voli domovina. Cvijeta je zapisala: „Voljela big da ne bude više rata, da ne pogine još koji tata.“

Sve to volio bih i ja.

 

 

10. 10. 2018.

Šest stranica poginulih gardista – koliko je to ljudi?

Cvijeta noći provodi u podrumu – meni je to neobjašnjivo.

Cvijeta ne smije dalje od prozora koji je u prizemlju – nezamislivo je da mi netko oduzme slobodu kretanja.

Ne može se sjetiti kad se  zadnji put sastala s djecom na ulici – ovo mi izaziva osjećaj nervoze i tjeskobe.

20. 11. pao je Vukovar – tuga i molitva.

Fotografije srušenih crkava – zar je moguće da se ruši kultura nekog naroda?

Grad je odjenuo točkastu pidžamu. Mislim da je pisac tako rekao jer su kuće bile pune rupa od granata. Suosjećao sam s Cvijetom kad se morala pakirati za odlazak u Austriju. Najtužniji trenutak mi je bio kad je Cvijeta shvatila da mora napustiti grad i roditelje. Jecala je, plakala je, stezalo ju je u srcu, grlu, povraćala je. Nikad se nisam tako osjećao.

 

12. 10. 2018.

Cvijeta se pita hoće li se ikada vratiti vrijeme prije rata. Ja se pitam zašto je Cvijeti netko uzeo djetinjstvo. Izbjeglištvo, odvojenost od roditelja, prkos, suze – sve je to snašlo Cvijetu u Austriji. Trebali su se osjećati kao ptice, ali bili su ptice u krletki, djeca nisu bila slobodna.

Ja pokušavam biti hrabar kada se susrećem s nečim meni nepoznatim. Cvijeta je za mene heroj.

 

13. 10. 2018.

Zgrade su bijele i hladne, došla je zima 1991. Sve se rjeđe čuje s roditeljima koji joj  nedostaju, kao i Mimi i Kim. Razmišljao sam o stihovima iz Biblije, Hvalospjev ljubavi:

„Kada bih ljudske i anđeoske

jezike govorio,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi,

ili cimbal što zveči…“

Ako čovjek u sebi nema ljubavi, kao da nema ništa.

15. 10. 2018.

Prosinac je mjesec blještavila, darivanja, ljubavi, mira, dobrote… Cvijeta umjesto toga vidi mrske neprijatelje koji razaraju Osijek, čuje metalni zvuk gusjenica, fijuke granata. Ne može razmišljati i tihoj i svetoj noći. Djed Božićnjak nema dar za nju, ne želi ništa. Ono što ona želi, toga nema. Lista njezinih želja je prazna, srce joj je ispunjeno tugom. Pokušat ću da lista mojih želja za ovaj Božić bude malo skromnija. Zaželio bih da riječ rat više ne postoji u rječniku.

Cvijetina je radost kratkotrajna kao balon od sapunice. Cvijeta je nesretna.

16. 10. 2018.

Cvijeta misli da nikad neće odrasti, to uspoređuje s Petrom Panom. Ona smatra da je svijet odraslih težak i naporan. Ona želi da joj netko stalno priča priče i bajke. Svi smo mi ponekad bili kao Petar Pan. Ja sam još uvijek. Cvijeta se vratila u razrušeni Osijek. Razbijeni crijep, cigle, izgorjeli automobili, srušeni krovovi. Kuće su razrušene iznutra ili su oštećene izvana. Puno sam vremena proveo ispitujući značenja riječi Tompson, Walkman, Čavoglave, Bruno Bušić, udisanje ljepila iz vrećice, Jure i Boban, Četnici…

I ja se pitam pobjeđuje li u ratu mržnja. Ljubav uvijek treba biti veća jer se jedino tako može sve pobijediti.

Kakvu su to ljubav imali neprijatelji?

Nisu je imali. Takva ljubav ne postoji.

 

19. 10. 2018.

S dolaskom proljeća, smrt sve češće hoda gradom. Opet razmišljam o stradavanju nedužnih ljudi. Rat je mnogoj djeci uzeo očeve. Misli mi okupiraju zarobljenički logori u Srbiji. Bio sam dojmljen iskazom djevojčice putem radija o pjesmama koje uče djecu u Srbiji, simbolima četiri c koje stavljaju na zastave u škole i širenjem neprijateljstva. Meni je mama rekla da za takve stvari mogu završiti u zatvoru.

„Tko ide u crkvu, ne voli Tita!“ Tko je Tito? Mama mi je rekla da ću to učiti iz povijesti, ali ja učim povijest nerado kao i Cvijeta.

Cvijeta se boji živjeti, strah u njoj ne prestaje. Opravdano se boji, ali je i dalje za mene heroj. Teško je shvatiti da se Cvijeta prestala boriti. Ona ne može shvatiti da smrt i dalje šeće gradom.

Čitajući svoj dnevnik, razmišljam o danu kad sam bio u Vukovaru. Vukovar i Cvijeta su dio povijesti o kojoj bih ja volio saznati više. „Osijek nikad neće biti Oce!“ Naravno da neće! Zbog ljubavi, dobrote, hrabrosti i vjere stanovnika u gradu Osijeku.

Rat je kad ti netko ugasi svjetlo ili svijeću. Rat je kad sve stane.

Rat je grad bez sna.

                                                                               Vito Farac, 6.b


IZVJEŠĆE

Terenska nastava osmih razreda u Srednjoj Dalmaciji

 

Dana 19. rujna u 7.30 ujutro učenici Osnovne škole Ivana Mažuranića krenuli su na put prema Srednjoj Dalmaciji na trodevnu terensku nastavu.

Prvo odredište nam je bio NP Krka gdje smo posjetili franjevački samostan na otoku Visovcu. Zatim smo se brodom dovezli do Roškog slapa, a šetnjom razgledali i Skradinski buk. U kasnim poslijepodnevnim satima stigli smo u hotel Adria u Biogradu na moru. Večeravši, zaputili smo se u šetnju Biogradom.

20.9., nakon doručka, zaputili smo se prema Šibeniku gdje smo posjetili šibensku katedralu te tvrđavu sv. Mihovila. Sljedeće odredište bio nam je Trogir u kojem smo razgledali jezgru starog grada, katedralu sv. Lovre s posebnim naglaskom na Radovanov portal. Nakon ručka u Splitu, obišli smo nezaobilaznu Dioklecijanovu palaču, posjetili Jupiterov hram, Prokurative i Peristil, a neki su od nas i zaželjeli želju pogladivši već ulašteni palac Grgura Ninskog. Vidjeli smo i ostatke antičkog grada Salone nakon čega smo se vratili u hotel.

Predvečer je dio učenika bio na noćnom kupanju dok su ostali odlučili odmoriti nakon iscrpljujućeg dana. U 21.00 učenicima je bilo organizirano slobodno vrijeme uz glazbu i sokove.

21.9., odjavivši se iz hotela, zaputili smo se prema Zadru gdje smo prošetali Kalelargom, posjetili crkvu sv. Donata, katedralu sv. Stošije, crkvu i samostan sv. Marije, vidjeli Trg pet bunara, Pozdrav suncu i svjetsku atrakciju Morske orgulje. Okupali smo se na plaži na Boriku, ručali te se zaputili prema posljednjem odredištu, Ninu. Nakon razgleda Nina, posjetili smo i Ninsku solanu te prošetali njome s voditeljicom.  

Prema Zagrebu smo krenuli nešto poslije 18.00, a stigli smo oko 22.30 sati, uglavnom premoreni i promukli od višesatnog pjevanja u autobusu.

Nina Ećimović, 8.b


 

Predvečerje u mojoj ulici

      Petak je. Dosadno mi je. Osluškujem i razmišljam.

      Kuća u kojoj stanujem smještena je  na križanju dviju ulica. To su Osječka ulica i Kutjevačka ulica. Sjedim u blagavaonici i osluškujem. S jedne strane čujem Vivaldijevu skladbu Proljeće, a s druge strane imam osjećaj kao da sam na trkalištu Formule 1. U Kutjevačkoj ulici nalazi se moje najdraže dvorište, dvorište moje susjede Delke. To dvorište je jako uredno i mirno. Često tamo osluškujem padanje krušaka sa stabla i cvrkut ptica. Kutjevačka ulica je tiha i mirna. Spuštanjem sumraka  dolazi do izražaja njezina mirnoća i ljepota. Okućnice i fasade su uredne i čiste. Puna je zelenila koje nam daje osjećaj svežine. Svakog dana oko 19:00 sati, neumorno laje susjedov pas. U Osječkoj ulici, u kojoj mi je glavni ulaz u kuću, ne prestaje gužva. Negdje od 17:00 sati pa sve do kasnih večernjih sati, ne prestaje buka koju proizvode automobili, kamioni, motocikli.

   Kutjevačka ulica za mene znači igru i slobodu, a Osječka ulica je samo put od kuće do škole i natrag i velika tvornica buke.

Vito Farac, 6.b


 

IZVJEŠĆE

Maturalac 2018.

 

19. - 21.9. 2018. osmi razredi osnovne škole Ivana Mažuranića bili su na maturalnom izletu u Srednjoj Dalmaciji.  

Sveukupno su bila 64 učenika i 5 profesora. Prvo odredište bio je NP Krka gdje su učenici vidjeli otok Visovac i slap Skradinski buk. Zbog nedostatka vremena, obilazak Šibenika koji je bio planiran za taj isti dan, odgođen je za sutradan. Učenici i profesori odsjedali su dvije noći u hotelu Adria s 3 zvjezdice. Sljedeći dan obišli su Šibenik, Split i Solin odnosno Salonu. Nakon povratka u hotel učenici su imali vremena za kupanje i improvizirani disko. Treći (posljednji) dan učenici su razgledali Zadar te se kupali na plaži na Boriku gdje su i ručali. Nakon ručka obišli su Nin gdje su vidjeli Ninsku solanu. Nakon obilaska Nina krenuli su u Zagreb u koji su stigli iza 22 sata.

 

Eva Mlinarić, 8.b

preskoči na navigaciju